(skraćena verzija izvješća)

U prigodi pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj i Godine obitelji Ured za pastoral obitelji Splitsko-makarske nadbiskupije priredio je Tjedan braka od 6. do 13. veljače u samostanu sv. Frane na Obali u Splitu. Svaku je večer bilo misno slavlje, a potom prigodno predavanje. Prvo predavanje, u nedjelju 6. veljače, održao je prof. don Luka Vrljičak, pedagog u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji „Don Frane Bulić“ u Splitu, na temu „Obitelj i katolička škola“. U uvodnom dijelu predavač je zahvalio predstojniku Ureda za pastoral obitelji, prof. dr. don Josipu Čoriću, pozvavši sve prisutne na zahvalnost Stvoritelju na daru života i roditeljsku ljubav iz koje smo svi došli na svijet. „Biti otvoren novom životu najveći je dar – molimo za čestite roditelje koji će širiti kulturu života i civilizaciju ljubavi“, kazao je prof. Vrljičak citirajući riječi budućeg blaženika Ivana Pavla II. istaknuvši kako samo dobri i čestiti roditelji, koji vjeru žive, mogu dati ispravan odgoj svojoj djeci. Dijete je biće slobode, savjesti, biće emocija, srca i vrlo je odgovoran i trajan poziv svima da se neprestano trudimo što bolje odgajati mlade u zrele ljude koji će ljubiti Boga i čovjeka. U tome nam je potrebna pomoć i zagovor Svetih i pouzdanje u Nebeskog Oca da poput bl. Alojzija možemo reći: In Te, Domine, speravi, zaključio je don Luka pred prepunom dvoranom roditelja i mladih, nakon čega je uslijedila vrlo živa rasprava.

Drugoga dana u ponedjeljak 7. veljače, prigodno predavanje na temu „Patološko kockanje“ održao je mr. don Boris Vidović, profesor psihologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. „Kocka je danas sveprisutna ovisnost, a patološko kockanje spada u skupinu poriva ili nagona, obilježeno je ugodom te je opasno za kockara i druge“, kazao je na početku mr. Vidović. U svome je izlaganju iznio 10 kriterija po kojim se prepoznaje kockara, a da bi se nekoga proglasilo patološkim kockarom potrebno je da ispunjava pet od deset spomenutih kriterija. Naglasio je da je kod adolescenata tri puta veća vjerojatnost da će imati problema s kockom nego kod odraslih i da to većinom čine iz zabave, socijalizacije ali i radi zarade. Na kraju je svoga izlaganja mr. Vidović istaknuo kako je podloga za razvoj ovisnosti nedostatak smisla života, nedostatak ideala i dobrih motiva tj. zanemarivanje duhovnog zdravlja. Potom je uslijedila živa rasprava, koju je koordinirao prof. dr. don Josip Čorić, predstojnik Ureda za pastoral obitelji Splitsko-makarske nadbiskupije.

Trećega dana, u utorak 8. veljače, predavanje na temu „Briga za zdravlje i obiteljsko zajedništvo“ održala je dr. Danijela De Micheli Vitturi. O temi je govorila iz iskustva svoga tridesetogodišnjeg rada u ordinaciji i dvadesetogodišnjeg rada u Savjetovalištu za obitelj na području prirodnog planiranja obitelji te kao supruga i majka osmero djece. Svoje je predavanje dr. Vitturi zaključila govorom o ljubavi kao temelju zdravlja i obiteljskog zajedništva: „Živjeti u ljubavi i za ljubav osnovni je temelj i zadatak svake, a pogotovo kršćanske obitelji. Život u ljubavi uključuje i prihvaćanje zdravlja i bolesti, radosti i žalosti, smrti i života u vjeri da nismo sami na putu i da je ovaj hod u ljubavi samo jedna mapa na putu koji unatoč boli, patnji i smrti vodi potpunom zdravlju – vječnoj Božjoj ljubavi“. 

Četvrtoga dana, u srijedu 9. veljače, predavanje na temu „Ljubav ne traži svoje“ održao je dr. fra Ante Vučković. Nekoliko uvodnih riječi o predavaču iznio je prof. dr. don Josip Čorić, predstojnik Ureda za pastoral obitelji Splitsko-makarske nadbiskupije. Za svoje je izlaganje dr. Vučković uzeo Pavlov hvalospjev ljubavi (1 Kor 13, 1-13). Taj se tekst, iako se ne tiče direktno braka, uzima ga se jer se tiče ljubavi, ljubavi i u braku. Pavao ne govori ni o erotskoj ni o prijateljskoj ljubavi nego o agape – najvišem obliku ljubavi iz kojega bi htio da svi crpimo i učimo. „Ljubav najviše ubija nepovjerenje, a najviše živi ako ima otvorena vrata i ako smijem biti to što jesam, ako nema zabranjenih tema, riječi i emocija, ako mi je to dopušteno i ako to dopustim drugome onda ona živi i može rasti do prekomjerja. Svi smo negdje između ta dva kraja, stoga je ovaj tekst dobar jer iz njega možemo crpsti za svoju žeđ i smisao u poteškoćama u kojima se nalazimo i za hod prema više ljubavi, besplatnosti i slobode“, poručio je dr. Vučković.  Predavanje je izazvalo brojna pitanja nazočnih, koji su ispunili crkvu sv. Frane.

Petoga dana, u četvrtak 10. veljače, predavanje na temu „Obitelj i duhovna zvanja“ održao je dominikanac o. Petar Galić, OP. Božji poziv zahvaća čitavoga čovjeka i odnosi se na konkretnu osobu s imenom i prezimenom. Dužnost je obitelji da onoga, koji osjeća Božji poziv na duhovno zvanje, ohrabri i pruži mu svesrdnu podršku, kazao je na početku o. Galić. U svome je izlaganju govorio o tomu što Bog traži, a što obećava u svom pozivu. Bog traži poslušnost svom glasu i vršenje Njegove volje, a obećava trajno vodstvo i usmjerenje. Govoreći o izazovima suvremenoga doba, koji htjeli mi to ili ne priznati – otežavaju odluku mladoga čovjeka odazvati se Božjem pozivu na duhovno zvanje, predavač je naglasio da je danas više u pitanju manjak vjere negoli manjak zvanja.

Šestoga dana, u petak 11. veljače, predavanje na temu “Posljedice anarholiberalizma na brak i obitelj” održao je konventualac mr. fra Žarko Relota, koji je na papinskom sveučilištu u Rimu magistrirao iz pastorala obitelji te ima dugogodišnje iskustvo rada u pastoralu obitelji. U svome je izlaganju govorio o posljedicama koje pojedini fenomeni imaju na brak i na obitelj, odnosno na neke pojave koje dovode danas u krizu brak i obitelj. Nudeći potrebne i moguće odgovore Crkve predavač je naglasio da Crkva ne smije šutjeti i da treba govoriti proročkim glasom. „Ona mora biti svjesna da živimo u modernom, sekularnom, laičkom, anarholiberalnom društvu i da to društvo svoj modernizam definira upravo preko društva koje razlikuje pravo i moral. Modernom je društvu, koje je zadojeno anarholiberalizmom, stalo da pokaže kako svatko ima pravo na svoje vlastite odabire neovisno o tome bilo to moralno ili ne; moderno društvo, koje se hvali svojim anarholiberalizmom, daje znanosti pravo da čini što je god čovjeku moguće, neovisno o tome jesu li znanstvena eksperimentiranja moralna ili ne; moderno društvo, u čijim je temeljima anarholiberalizam, želi svoju modernost potvrditi lažnim humanizmom, a sve na štetu morala; moderno društvo sa svojom ideologijom anarholiberalizma želi isključiti katolički nauk iz javnosti te zanijekati i izbrisati katoličku vjeru iz društvenoga konteksta“, upozorio je mr. Relota te dodao: „Budući da je Crkvi stalo do postojanja čovječanstva ona zbog toga i insistira na vrednoti braka i obitelji i pokušava tu vrednotu prikazati kao spasonosnu za budućnost čovjeka i svijeta. Ona je uvjerena u svoje poslanje i ne može apstrahirati od pologa vjere koji joj je Krist ostavio. Ne može se prilagođavati ili dodvoravati svijetu ili čovjeku. Osobito ne onda kad primijeti da modernizmi prijete čovjekovoj opstojnosti i da sekularna država – zbog svoje tobožnje širine ili potrebe ugađanja svima – vodi svijet autodestrukciji“. Cilj je, zaključio je mr. Relota, izbjeći negativne posljedice anarholiberalizma. Ako već ne u čitavom društvu onda barem među vjernicima kod kojih se primjećuje veliki raskol između ‘liturgijske nedjeljne Crkve na jednoj i nereligiozne svakodnevice na drugoj strani’.

Sedmoga dana, u subotu 12. veljače, glumac HNK u Splitu Trpimir Jurkić izveo je monodramu “Zapisi iz nevremena”. Trpimir je bivši salezijanski suradnik, praktični vjernik, suprug i otac četvero djece. Napisao je tri drame: “Milosrdni Samaritanac” za koju je dobio nagradu Marin Držić, “Kajin i Abel”  koja je nagrađena nagradom Marul i“Nevažne priče”. U svom je autorskom radu “Zapisi iz nevremena”, koji je nastao prema tekstovima preminulog svećenika, povjesničara umjetnosti i intelektualca don Branka Sbutege, za svoju jednosatnu predstavu odabrao don Sbutegine novinske kolumne, eseje i priče objedinjene u knjizi „Kurosavin nemir svijeta“ te se koristio novinskim i snimkama televizijskih razgovora s poznatim svećenikom. Već četvrtu sezonu predstava je na repertoaru HNK-Split, a osim u Splitu Jurkić ju je igrao u Nikšiću, gdje je nagrađen specijalnom nagradom žirija, zatim u Mostaru, Ljubuškom, Dubrovniku, Klisu, Gatima, Umagu, Zagrebu, Vukovaru, Iloku i Frankfurtu. Gledajući ga oduševljenog Sbutegom i njegovim mislima dojam je gledatelja i slušatelja da Trpimir u svakom svom pokretu, izgovorenoj riječi i grimasi lica; kao praktični vjernik, duboko proživljava Sbutegine riječi: „Što vrijedi nekom Branku sav svijet zadobiti, a vjeru u spasenje na križu izgubiti? Baš ništa.“ Brojni okupljeni puk, u ispunjenoj dvorani, na kraju je predstave dugotrajnim aplauzom nagradio Trpimira, njegov uradak i izvedbu. Uslijedile su brojne zahvale i pitanja upućena glumcu, a tijek je koordinirao predstojnik Ureda za pastoral obitelji Splitsko-makarske nadbiskupije prof. dr. don Josip Čorić, koji je u nedjelju 13. veljače, zadnjega dana programa, održao predavanje na temu „Svjetski dan braka…i još nešto“. U ozračju proslave 100. rođendana NK „Hajduk“ i Svjetskoga dana braka dr. Čorić je zahvalio svima koji su uzveličali proslavu, osobito domaćinima franjevcima konventualcima iz samostana sv. Frane na Obali u Splitu na čelu sa župnikom mr. fra Žarkom Relotom, voditeljici Obiteljskog savjetovališta Splitsko-makarske nadbiskupije dr. Aniti Strujić-Vladanović, svim predavačima i nazočnima istaknuvši da je prvotni cilj ovoga vrlo dobro posjećenog Tjedna braka u Splitu dobra priprava za dolazak Svetoga Oca ali i nastavak rada s obiteljima u župnim obiteljskim zajednicama.

Silvana Burilović

Galerija

{gallery}vijesti/Tjedan braka u Splitu{/gallery}