Od 9. do 13. svibnja o. g. Nizozemska provincija, kao domaćin, organizirala je proljetni Susret CEC-a u belgijskom samostanu sv. Antuna u Bruxellesu. Uz o. Generala i Generalnog asistenta za Srednju Europu, sudjelovalo je deset predstavnika (belgijski delegat p. Dominique zbog upale pluća bio je u bolnici). Iz naše provincije bila su prisutna dva predstavnika, o. Ljudevit Maračić, provincijal, i o. Miljenko Hontić, generalni asistent za ovo područje.

Zbog prestanka službe provincijala o. Đure Hontića, dosadašnjega predsjednika, pristupilo se izboru novog vodstva CEC-a, a za predsjednika je izabran švicarski delegat p. Vincenzo Cosatti, dok je potpredsjednikom izabran slovenski provincijal p. Milan Kos.

Kao uvod u bolje upoznavanje domaće situacije, nizozemski profesor i doktor teologije, laik, dr. A. Leys, održao je predavanje o stanju nizozemskih redovničkih instituta, koje on dobro pozna budući da godinama radi u Konferenciji nizozemskih redovnika. Uslijedila je diskusija, koja je vodila u dva smjera: praksu i teoriju.

Na Susretu je razmotreno više točaka:

1. Pročitana su izvješća pojedinih predstavnika svih zemalja (osim Belgije).

2. Razmotrena je revizija postojećih Statuta i predložene određene promjene.

3. Sudionici su upoznati s problemom seksualnih zloraba unutar Crkve u Njemačkoj, o čemu je detaljnije referirao njemački provincijal p. Leo Beck. U diskusiji je o. General istaknuo da se sada u Rimu intenzivno radi na raščišćavanju puta koji treba poduzeti u takvim slučajevima. Crkva može doraditi kanonske smjernice i postupke, ali konkretne korake valja poduzeti u skladu sa zakonodavstvom pojedine zemlje. Pri tom dobro odvagnuti što znači «moralna sigurnost» krivnje koja se traži za prijavu osumnjičenoga civilnim vlastima.

4. Pitanje stvaranja tzv. Transalpinske provincije, koja bi okupljala juridsikcije u kojima prevaže njemački jezik, i dalje ostaje otvoreno, jer ima dosta otpora prema ostvarenju te ideje. Određena je komisija CEC-a (odnosno zainteresiranih jurisdikcija CEC-a) za doradu i razradu prijedloga.

5. Njemački provincijal p. Leo izvijestio je o mnogim zajedničkim planovima koje ostvaruju poljska i njemačka braća u Njemačkoj. Ima dosta suradnje na duhovnom i formativnom području, ali ne postoji nikakva institucionalna veza.

6. Generalni asistent, o. Miljenko Hontić, opširno je izvijestio o djelovanju UCEC-a (konferencije koja uključuje sva tri europska cetusa). Dogovoreno je zajedničko hodočašća (tzv. hod) mlade braće u Compostelu; predlaže se ljetni boravak klerika u Asizu u vrijeme praznika (kao pomoć ali i svjedočenje); zaključeno je da se po Uskrsu iduće godine zajednički Susret mlade braće (Juniorentreffen) održi u Asizu, od 25. do 27. travnja 2011.

7. Upozoreno je da generalni postulator pri Kuriji u Rimu traži da mu se dostave podatci i dokumentacija o znakovitijim fratrima pojedine provincije, za koje bi se mogao pokrenuti postupak za beatifikaciju.

8. O. General je opširno izvijestio o planu zajedničkog novicijata za sve jurisdikcije u Europi (kao što već imaju ostali kontinenti), s time da već od ove jeseni svoje novake treba u Asiz slati svaka jurisdikcija koja ne može osigurati propisani broj vlastitih novaka (naveo je kao minimalnu brojku 4-5 novaka) i odgojitelja s punim radnim vremenom za njih. Generalna kurija može i treba intervenirati u takvim slučajevima koji ne jamče normalan proces odgoja. Asiški samostan, naglasio je snažno o. General, prava je milost za one koji počinju život u Redu: živjeti zajedno godinu dana nad grobom sv. Franje; imati osposobljene odgojitelje s razrađenim programom rada; a nije ni beznačajno upoznavanje i svladavanje talijanskog jezika. Dakle, zaključio je, Uprava Reda očekuje da i naše jurisdikcije poslušaju ove upute (po dva novaka predviđaju ove jeseni Njemačka, Slovenska i Hrvatska provincija).

9. Zaključeno je, na kraju, da se idući susret CEC-a ove jeseni, od 18. do 20. listopada održi u organizaciji poljskih fratara koji djeluju u Njemačkoj.

U sklopu susreta u srijedu, 11. svibnja, priređen je poludnevni obilazak braće i njihovih domova u Nizozemskoj (Valkensward, beek i Trebeek), za bolje upoznavanje njihova života i podršku u starosti koju većina od njih proživljava. Bio je to dojmljiv susret, koji je donekle pokvarilo jako ružno vrijeme.