Nakon što je postao redovnik augustinac, žarka želja za mučeništvom potakla je Antuna (1195.-1231.) da se godine 1221. pridruži franjevcima. 1223. godine sveti je Franjo osobno postavio Antuna za prvoga profesora teologije braći. Taj potez utemeljitelja zajednice Franjevački je red trajno smjestio u samo središte teološkoga i akademskog razvoja.

Uz svoja iznimna akademska postignuća, Antun je bio poznat i kao pučki propovjednik te je, u vremenu rasprostranjenih krivovjerja, zaslužan za očuvanje vjere nebrojenih kršćana. Čuvene Antunove propovijedi bile su popraćene istinskom brigom za potrebe siromaha. Revno se borio protiv nepravde i zagovarao potrebe bespomoćnih. Antunova je briga za bližnje poprimila i nadnaravnu dimenziju, kroz brojna čuda koja se pripisuju njegovu moćnome zagovoru.

Sveti Antun Padovanski umro je 1231., u 36. godini života te je već iduće godine proglašen svetim, a papa Pio XII. proglasio ga je godine 1946. i Crkvenim naučiteljem. Blagdansvetog Antuna slavi se 13. lipnja, a Svečevo tijelo, kao i neraspadnuti jezik, nalazi se u Bazilici u Padovi, uz drevni samostan franjevaca konventualaca.