Godine 1209. sveti Franjo Asiški primio je službeno odobrenje svoga evanđeoskoga načina življenja od pape Inocenta III. Svoju zajednicu nazvao je "Fratres Minores" ("Mala braća"). Sveti Franjo je tako i imenom htio naglasiti da njegova braća nasljeduju Kristovu poniznost i služe najneznatnijima, zanemarenima i zaboravljenima u društvu.

S više od tisuću braće još za svoga života, sveti je Franjo ubrzo svoju žustru i darovitu braću nadahnuo za još opsežniju zadaću pridonošenja preobrazbi svih slojeva društva. Niti jedna pozitivna inicijativa nije bila izvan evanđeoskog poslanja zajednice - sve dok dobra djela "ne guše duh svete molitve i pobožnosti, kojima sve druge vremenite stvari trebaju biti podložene" (Pravilo, Peto poglavlje). Braća su ubrzo postala propovjednici i odgojitelji, upravitelji kraljevskih donacija te zagovornici društvene pravde. Vjeru su širili nadaleko kao misionari te nerijetko prolijevali svoju krv kao mučenici. Sve veći utjecaj braće naveo ih je naposljetku na svojevrsnu "sakramentalizaciju" kulture. Kao glazbenici, odagnali su životnu dosadu; kao graditelji, nadilazili uobičajene oblike i obrasce, a kao znanstvenici, istraživali su otajstva Božjega stvaranja.

Nakon smrti svetoga Franje, zajednica, koja se nalazila u punome cvatu, nastojala je zadržati jedinstveno žarište. Postajalo je sve jasnije kako karizma dana Franji i njegovoj zajednici nikako ne može biti zadržana unutar samo jednoga izraza evanđeoskoga življenja. Podjele koje su u Redu postojale već stoljećima godine 1517. su i pravno definirane. Franjevački je red podijeljen u autonomne ogranke, od kojih je svaki slijedio punovrijedno, iako različito, obdržavanje Pravila svetoga Franje.

Od 13. stoljeća nadalje, braća "konventualne" predaje služila su prvenstveno u gradskim središtima. Skupljali su se u središtima europskih gradova, gdje su bili u prilici radosnom viješću doprijeti do svih razina društva. Brojnim velikim crkvama i središtima izgrađenima u samim počecima franjevačkoga pokreta i danas upravljaju franjevci konventualci. Naša franjevačka baština u Italiji tako uključuje sve od skromnoga svetišta izgrađenog na mjestu prvoga samostana u Rivotortu, pa do svjetski poznate bazilike Svetoga Križa u Firenci.

Velika su svetišta zaštitni znak braće konventualaca. Počevši od bazilike u Asizu i groba našega utemeljitelja svetoga Franje, naša su braća izgradila te i danas služe u franjevačkim svetištima koja uključuju baziliku i grob svetoga Antuna Padovanskoga te baziliku i grob svetoga Josipa Kupertinskog (u Osimu). U našemu međunarodnome sjedištu u Rimu, braća se brinu također i o bazilici svetih Apostola, u kojoj se nalaze grobovi apostola Filipa i Jakova. Još jedno značajno hodočasničko mjesto u Italiji u kojemu služe naša braća jest svetište euharistijskoga čuda u Lancianu.

Franjevci konventualci u svijetu

Službeno glasilo Reda franjevaca konventualaca, «Commentarium Ordinis Fratrum Minorum Conventualium», sv. 1/10. objavljuje iscrpne podatke o Redu, a stanje se odnosi na dan 31. prosinca 2009. Dakle, podaci u najsvježiji.
Prema tim podacima, poljednjeg dana prošle godine Red franjevaca konventualaca imao je 4.380 članova, od toga:

17 biskupa,
2.911 svećenika,
15 stalnih đakona,
194 klerika svečanih zavjeta,
557 braće nesvećenika,
2 svećenika jednostavnih zavjeta,
515 klerika jednostavnih zavjeta,
51 brata nesvećenika jednostavnih zavjeta,
129 novaka.

U odnosu na prethodnu, 2008. godinu, brojka je smanjena za 14 pojedinaca. Najviše članova imale su provincije:

431 – Poljska, Varšava
417 – Poljska, Krakov
315 – Rumunjska
311 – Padova – Sv. Antun
194 – Poljska, Gdanjsk
133 – SAD – Sv. Antun
128 – Indonezija
116 – Zambija
110 – Indija
108 – SAD – Utješiteljica žalosnih

Prema istim podacima Hrvatska provincija imala je krajem prošle godine: 75 redovnika, od kojih 64 svećenika, 1 klerika svečanih zavjeta, 2 redovnička brata nesvećenika, i 8 klerika. Novaka nismo imali. U odnosu na prethodnu godinu, naša je Provincija smanjena za dva člana.

Vrijedno je zagledati u neke pojedinačne podatke. Najviše novaka bilo je u Poljskoj (20: sve tri provincije), Meksiku (15). Rumunjskoj (12), Indiji (10) i Zambiji (9). U cijeloj protekloj godini:

svećenički red primilo je 49 svećenika;
umro je 41 svećenik i 10 braće nesvećenika,
9 svećenika prešlo je u dijecezanski kler,
a 8 potpuno napustilo Red i svećeništvo.