Gary

St. Joseph the Worker Church

330 E, 45th Avenue

Gary, IN 46409-2499

USA

tel. 00-1-219 980-1846

fax. 00-1-219 980-2008

e-mail: sloncar@aiagarp.net

Office hours: Mon, Tue, Thu, Fri: 9-11 AM, 12-4 PM

Župa sv. Josipa Radnika, Gary (SAD)

Fra Stjepan Lončar (gvardijan)

Fra Kristofor Ćorić (u Lackawanni)

Fra Alojzije Mikić (u Wellandu)

 


 

Nazočnost naše braće u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi vezana je uz potrebe duhovne asistencije brojnih naraštaja hrvatskih emigranata, pa se i mjesto boravka hrvatskih franjevaca konventualaca mijenjalo prema potrebama apostolata. Bilo je i nekih prethodnih pokušaja, ali trajna nazočnost naše braće u Sjedinjenim Američkim Državama počinje tek 1930. godine. Tamo je prvi bio krenuo o. Vjenceslav Ardas, a za njim, godinu dana kasnije, o. Viktor Rogulj. Bili su misionari za hrvatske iseljenike, koji su po Americi imali više etničkih župa. Polazna točka misionarenja bila im je hrvatska župica u Ambridgeu (Pensilvanija). S vremenom se povećao broj naših fratara (ne samo hrvatskih već i slovenskih), pa ih je u dvadesetak godina bilo osam te se stalo pomišljati i na njihovo organiziranje u obliku komesarijata ovisnog o matičnoj Provinciji.

Svoju namisao da se osnuje hrvatski komesarijat za naše fratre u Americi provincijal o. Ćiril Sparožić potkraj 40-tih godina prošlog stoljeća očitovao je provincijalu američke Provincije Gospe Tješiteljice, p. Venceslavu Hertviku, podrijetlom Slovaku, na području koje provincije su djelovala osmorica naših komprovincijalaca (kako su ih tada neki nazivali). Iz Hertvikova pisma našem provincijalu, 24. listopada 1948., doznajemo da su tada svi naši komprovincijalci usredotočeni u Gary (Indiana) i Calumet (Michigan), po četiri u svakom od tih mjesta. Sve zgrade bile su vlasništvo župe, odnosno biskupije, a fratri su bili samo upravitelji «in perpetuum». U Garyju je tada oko tri četvrtine župljana bilo hrvatskog podrijetla.

Kamen temeljac za novu veliku crkvu sv. Josipa Radnika u Garyju, s pratećim pastoralnim centrom i istoimenim samostanom, postavljen je 20. lipnja 1955. Planove za izgradnju izradio je američki arhitekt R. S. Kastendieck i njegova kompanija u Garyju. Pod krov je crkva stavljena već krajem iste godine. Crkva impozantnih razmjera građena je u privlačnom neoromaničkom stilu. U crkvi ima 780 sjedećih mjesta, a na koru ima mjesta za 150 pjevača. Kao što u Americi često biva, na zgradama je lako uočiti prelijevanje raznih stilova i likovnih izražaja, pa tako i ovdje susrećemo moderne gotičke elemente u okvirima velikih prozora. Glavni oltar s velikim raspelom isklesan je od uvezenoga venecijanskog mramora. Crkva je obložena visokom mramornom oblogom oko cijele unutrašnjosti. Vitraji s prizorima iz života sv. Josipa s dva velika reljefa od 18 anđela sa strane i na vrhu napravljeni su po nacrtu našega glasovitoga hrvatskog kipara Ivana Meštrovića i njegove umjetničke škole pri Sveučilištu Notre Dame. Od suradnika ovdje su se istakli Josip Turkalj i Teodor Golubić. Kipove Majke Božje i sv. Josipa isklesao je u Indiana Limestoneu 1958. Josip Turkalj, Meštrovićev učenik.

Svećenički dom u Garyju, današnji samostan, građen je desetak godina prije same crkve. Završen je 1948. godine, po nacrtu istog arhitekta koji je projektirao crkvu, R. S. Kastendiecka, a pod graditeljskim vodstvom arhitekta Marcella Gerometta. Dom koji je kasnije proglašen samostanom blagoslovljen je 6. rujna 1948. Prvim župnikom bio je spomenuti o. Vjenceslav Ardas.

Što se tiče današnjeg samostana sv. Josipa u Garyju, naši tamošnji fratri pravno ovise o matičnoj Hrvatskoj provinciji sv. Jeronima, a s obzirom na pastoralni rad, ovisni su o mjesnom biskupu. Za potrebe povezivanja i ostalih naših fratara, koji uz Gary djeluju još u Lackawanni (SAD) i Wellandu (Kanada), kanonski je osnovan samostan s gvardijanom koji u redovničkom smislu povezuje udaljenu braću. Dugo godina prvu je službu gvardijana samostan sv. Josipa obavljao nedavno preminuli o. Benedikt Benaković, a sadašnji gvardijan, o. Stjepan Lončar, osim župničke službe, obavlja i formalnu dužnost samostanskog poglavara. U Lackawanni službu hrvatskog dušobrižnika pri crkvi Majke Božje Bistričke revno obavlja o. Kristofor Ćorić, a u kanadskoj hrvatskoj misiji sv. Antuna u Wellandu župničku službu, unatoč dugogodišnjoj bolesti srca, strpljivo vrši o. Alojzije Mikić.

 


 

Bulletin + Vjesnik

 

Gary – Bulletin + Vjesnik No. 41 October 10, 2010

Arhiva

 


 

Galerija

ggary01 ggary02 ggary03 ggary04 ggary05 ggary06 ggary07

© Hrvatska Provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca | Dizajn: NiV