Gabriel Pulitti

Talijanski skladatelj i orguljaš, rođen u toskanskom gradiću Montepulcianu oko 1580. godine.
Pulitija možemo još uvijek smatrati »zanemarenim muzičarem«. Tek su neka novija istraživanja unijela više svjetla u njegovu biografiju i skladateljski curriculum. A rezultati tih prvih istraživanja ohrabruju i pružaju poticaj za produbljenje i temeljitije bavljenje glazbenom ostavštinom ovoga skladatelja.
U studiji »Tragom Ivana Lukačića i nekih njegovih suvremenika« (Rad JAZU, 351, Zagreb, 1969, str. 84) naš ugledni muzikolog Dragan Plamenac zapisao je: »Što se tiče važnosti koju imaju za našu kulturnu povijest ti muzičari-konventualci iz Lukačićevih vremena na području primorske provincije, valja reći da među njima Puliti svakako zauzima prvo mjesto Gabriello Puliti podrijetlom nije Hrvat […]
Četvrtoga siječnja 1604. godine u spisima «Acta Provinciae Dalmatie… bilo je ubilježeno: »Prihvaćen je bio u [redovničku] obitelj u […] samostanu u Puli brat i otac Gabriel iz Montepulciana.« To je najstarija zabilješka što ju poznajemo, koja se odnosi na Pulitijevo prisustvo u našim krajevima. Ono što obično u ovakvim zabilješkama ne piše, a što, na sreću, saznajemo iz drugih izvora, jest da je Puliti u to vrijeme 1604. godine bio već formirani glazbenik i skladatelj te da je imao iza sebe najmanje dva tiskana opusa duhovne glazbe.
O najranijem razdoblju Pulitijeva života ne znamo zamalo ništa. Ono malo poznatih i slabo povezanih podataka iz tog razdoblja crpimo, uglavnom, iz Pulitijevih tiskanih djela. Znamo da se rodio u Montepulcianu, u sunčanoj Toscani, približno 1580. godine. Vjerojatno je kao mladić stupio u red franjevaca konventualaca. Godine 1600, kada je imao dvadesetak godina, tiskao je u Parmi, bez oznake opusa, prvo djelo koje poznajemo, Sacrae modulationes, quae vulgo moteeta nuncupantur, quatuor, el quinis vocibus concinendae. S naslovne stranice saznajemo da je za tiskanja te zbirke Puliti bio »in terra Pontremolis Choro Magistri«. Dvije godine nakon toga, 1602, Puliti objavljuje u Milanu slijedeću poznatu nam zbirku, ponovno bez oznake opusa, s naslovom Integra omnium solemnitatum vespertina psalmodiay a potpisao se kao orguljaš franjevačkog samostana u Piacenzi.
Najprije je djelovao kao orguljaš u raznim talijanskim gradovima (Pontremoli, Piacenza), kad je objavio i dvije.zbirke višeglasnih crkvenih skladbi, a nakon 1604. ostaje u istarskim krajevima sve do smrti 1643. godine. Kao orguljaš bio je uposlen u Milju, Trstu, Kopru Labinu, a boravio je i u franjevačkim samostanima u Puli i Pagu. Skladao je mnogo, posljednje djelo Salmi Dominicali (1635) nosi oznaku op 36; do danas je u cijelosti ili ulomcima sačuvano 15 zbirki. Pisao je svjetovne madrigale, maskerate, instrumentalne skladbe, mise i razne druge sakralne skladbe. Uz Veronežanina Tomasa Cecchinija (1580. -1644.), orguljaša stolnih crkava u Splitu i Hvaru, Puliti je bio najznaćajnjim talijaskim glazbenikom koji je početkom 17. stoljeća djelovao u hrvatskim krajevima. Pulitijeva druga misa iz zbirke II secondo libro delle messe a quattro voci, una concertata, e l’altra da choro (Venezia, 1624.), ona koje je označena kao »da choro«, skladana je i motivima renesansnog autoriteta, »Sopra Madrigali del Palestrina«. Kontrapunktika, polifoničnost i stari renesansni stil skupnog zborskog pjevanja dobili su tako u ovoj Pulitijevoj misi puni legitimitet.

© Hrvatska Provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca | Dizajn: NiV