U Nemiju (Italija) održan je Izvanredni generalni kapitul franjevaca konventualaca posvećen reviziji Konstitucija.
sudionici su se obratili svim bratstvima otvorenim pismom koje donosimo u cijelosti.

OTVORENO PISMO SVIM BRATSTVIMA REDA

OD STRANE BRAĆE RADI OBNOVE KONSTITUCIJA

OKUPLJENE

NA IZVANREDNOME GENERALNOM KAPITULU 2018.

 „Nakon što mi je Gospodin dao braću, nitko mi nije pokazao što treba raditi, već mi sami Svevišnji objavio kako moram živjeti prema načinu svetog Evanđelja“ (Oporuka, 16, FI 116).

Predraga braćo, Gopodin vam dao mir!

Mi, braća okupljena na 201. izvanrednome generalnome kapitulu radi obnove Konstitucija, na kraju ovoga izvanrednog iskustva (24. lipnja – 26. kolovoza), svakom od 612 samostana Reda, raspršenih po cijelome svijetu, želimo uputiti svoj pozdrav i poruku. Ima nas ovdje 112 braće, dolazimo iz 64 zemlje, od toga nas 83 ima pravo glasa, dok su ostali zauzeti u poslovima tajništva (prevoditelji, tumači, liturgijski animatori). Naše produbljeno iskustvo stečeno je u Nemiju, pri centru „Ad Gentes“ oo. misionara verbita, u okolju krajolika zaodijevenog ljepotom i providonosnom večernjom svježinom Rimskih brežuljaka, koji se odražavaju u Nemiju i Albanu, jezerima vulkanskog podrijetla, tridesetak kilometara južnije od Rima.

Na početku smo se pitali što ćemo raditi pet punih tjedana ovdje u Nemiju, da bi malo pomalo u nama porasla svijest da pripadamo jednome „povijesnom“ kapitulu, koji je u obnovi Konstitucija opipljivo dodirnuo ovo dragocjeno sredstvo koje opisuje naš franjevački identitet i može promicati obnovu našega života. Ovo jasno shvaćanje zaokupilo je svu našu zauzetost koja se sastojala u slušanju-razgovoru-razlučivanju, kao što nas je ohrabrio da to vršimo naš subrat biskup fra Roberto Carboni u danu duhovne obnove. Polazeći nadasve od zajedničke molitve, koja je svakom danu davala svoj ritam, a bila je sadržajna i višejezična, uključivši pri tom i svakidašnju molitvu krunice i euharistijsko klanjanje poslije večere. Bilo u crkvi, bilo u dvorani, disali smo na dva crkvena pluća, crpeći iz blaga istočne i zapadne tradicije. Iskupili smo milost bratstva vrednujući svakodnevno razne trenutke susreta, rada i slavlja. Pri obrocima, u kapitularnoj dvorani, na rekreaciji i bratskim izletima osjetili smo različitost bogatstva Reda, smatrajući se „laboratorijem“ međunarodnoga bratstva.

Naš intenzivan rad prethodilo je nastojanje skupine braće, koja se trudila počevši ono već nakon izvanrednoga generalnog kapitula 2007. godine u obnovi Konstitucija, proučavanjem i pripremom Radnog predloška koji je izrađen za ovaj Kapitul. Zasluge treba najprije pripisati CERC-u (Izvršnom odboru za reviziju Konstitucija), koji je razradio 620 paragrafa Predloška, pobravši brojne doprinose svih zajednica iz svega svijeta, i CIRC-u (Međunarodnom odboru za reviziju Konstitucija). Generalni ministar fra Marco Tasca sa svojim definitorijem pratili su ovaj dugačak hod. Jedanaest godina zajedničkog napora – posebice što se tiče CERC-a – nije zaista malo: toj subraći pripada naša posebna zahvala.

Naš doprinos Izvanrednome kapitulu sastoji se u razmatranju 620 paragrafa Rednoga predloška, slijedeći ovaj postupak: čitanje-razmišljanje-rasprava-glasovanje o svakom paragrafu, uz mogućnost da svatko ponudi izmjenu u predloženi tekst (iuxta modum). U radu su pomagala razna povjerenstva, koja su se praktički sastajala svakodnevno radi uspješnijeg napredovanja Kapitula: Središnja komisija (čitanje i vrednovanje svakog prijedloga), Pravno povjerenstvo (za juridička pojašnjenja), a za režijskim pultom sjedilo je Predsjedničko vijeće, koje je upravljalo cjelokupnim procesom.

U kapitularnoj dvorani nije uzmanjkalo napetosti, posebice vezanih uz neke paragrafe koji različito odražavaju senzibilnost i kulturu svake jurisdikcije. Tako smo se uvježbali u slušanju, dijalogu i traženju zajedničkih obzora, uz poštovanje najprije same karizme a potom osobnih i nacionalnih pogleda.

Polazeći od dobroga bratskog raspoloženja koje je stvoreno ovdje u Nemiju, želimo vam sada povjeriti neke stečevine koje su nam uljepšale život na Kapitulu.

Ponajprije smo otkrili da bratstvo nije samo puka fraza, već nešto što se stvara u susretu i slušanju brata, njegove prošlosti, njegova poziva, njegove kulture, njegova dubokog osjećanja. Isto tako rađa se iz zajedničkog razlučivanja načina kojim danas želimo živjeti franjevačku karizmu, između zahvalnog prisjećanja i pogleda naprijed. Tu valja istaknuti i slušanje, razlučivanje i, konačno, odluku prihvaćenu na započetom putu, da bismo utjelovili danas Evanđelje srcem sv. Franje i naših svetaca, u svjetlu tradicije našeg Reda. Zbog toga smo bili i pozvani na Kapitul i vi ste nas, braćo, ovlastili da uzmemo ono što je „konstitutivno“ u našem pozivu, iznad svake širine i dubine naših jurisdikcija.  Više smo puta, ne niječeći to, ponavljali važnost priopćavanja, koje povezuje ponekad vrlo duboke razlike, što postoje u nama: od slušanja koje ne namjerava drugoga uvjeriti već da ostane slobodna srca; od običnoga i konkretnog života – našega i našeg naroda – kao pristup i pad svakog našeg izbora. Smiješeći smo ponekad govorili da ne pišemo Evanđelje, pa ni Konstitucije (koje već postoje!), već da ih samo obnavljamo, s pogledom nade u sadašnjost i budućnost. Ponajviše gledajući naprijed velikom vjerom u Gospodina Isusa, gospodara povijesti.

Posebice, živeći zajedno preko stotinu braće, dolazeće iz preko šezdeset zemalja svijeta i otkrivajući geografiju Reda kao „globalno selo“ koje nastanjujemo, čini nam se snažnim poziv da iz multikulturalnosti, po sebi jasnoj i izvanjskoj činjenici, prijeđemo u interkulturalnost, a to znači u susret koji ujedinjuje razlike i dobra svake kulture u ime Evanđelja i zajedničkoga franjevačkog života, da bismo se konačno inkulturirali sami mi-ovdje-sada gdje nas je poslušnost postavila. Siguran je temelj zajedništvo s Ocem, Sinom i Duhom Svetim, od kojega je rođena Crkva i, u njezinu okrilju, bratstvo svetoga Franje. Iz te spoznaje probija se neprekidan izazov na obnovu, a to znači na davanje novog oblika našem životu, uz kreativnu vjernost našemu franjevačkom identitetu.

Kako živjeti ovaj hod? U novim Konstitucijama zamijetit ćete neprekidno pozivanje na Spise svetog Franje i franjevačke izvore. Ponovno smo otkrili iskustvo svetog Franje, osobno i ono s braćom, jer se tu nalazi njegov hod obraćenika, učenika, sveopćeg brata, zaljubljenog u Gospodina Isusa koji je postao čovjekom i trpio  iz ljubavi prema nama. Postoji i naš poziv, ono što nas je dovelo u ovu pustolovinu nasljedovanja. Postoji nadasve ljepota našega čisto-siromašno-poslušnog života, poput one Isusove i Franjine, svježina Evanđelja, radost bratstva, skrb za misijski navještaj. Postoji i radost karizme prije zakona, života prije prava (koje ipak mora postojati, ali treba proizlaziti iz osobnog iskustva s Gospodinom koji nas je opečatio!). Postoji i izazov rasta i ne zaustavljanja, u neprekinutoj formaciji koja traje od prvih koraka u ovom obliku života, sve do „sestrice smrti“, koja će nam donijeti zagrljaj s Ocem, „svemogućim, vječnim, pravednim i milosrdnim“ (usp. FI 233). Divan je naš put nasljedovanja, tragom stopa svetog Franje, sve do progresivnog suobličenja s Isusom, našim jedinim Gospodinom!

Unatoč veličini bratstva i ljepoti mjesta, ne krijemo napor biti zajedno cijeli mjesec dana, na Kapitulu, često uz ponavljanja, daleko od svojih provincija, lišeni prazničkih dana (u čemu nam zasigurno nitko od vas nije pozavidio). Pa ipak, uvijek nas je podržala i ohrabrila svijest da ima smisla ono što nastojimo činiti, uz pomoć Duha Svetoga, za dobro Reda i za njegovu re-formu. Dali smo se voditi vizijom Reda koji sanjamo od sada do bar sljedećih pedeset godina, od proroštva života koji se obnavlja, da bi dobio krila nade, a ne samo ostati čuvari naših svetih korijena. Tekst Konstitucija koji ćete imati u rukama nije zasigurno savršen, vjerojatno ni u samoj formi, jer proizlazi od različitih razmišljanja, rasprava a ponekad i napetosti. Ipak, očekujemo da ćete prepoznati neke važne vrijednosti u vidu re-forme našeg života, koje ga mogu učiniti novim: središnjost bratstva koje Evanđelje živi vjerno primljenoj karizmi, i proročka kreativnost koja se očituje u poslanju, koje se opredjeljuje za siromašne i prihvaća izazove našeg svijeta u stilu malenosti i dara samoga sebe, koje se ne zatvara u vlastito blagostanje (samostanski i provincijski partikularizam), već se otvara potrebama širega bratstva i Crkve, doživljavajući Red kao našu Obitelj u svjetskom okružju (interkulturalnost i inkulturacija, solidarnost i suradnja).

Baš ovdje u Nemiju, gdje pogled klizi od jezera do ravnica naseljenih mjestima sve do mora, u domu misionara verbita koji nas je ugostio, radilo je ono povjerenstvo koje je dalo svjetlo Drugome vatikanskom saboru dekretom „Ad gentes“, o misijskom poslanju Crkve (7. prosinca 1965.), hrabri iskorak jedne Crkve na putovima svijeta, kako bi nosila navještaj Evanđelja. Kao Red želimo da ove nove Konstitucije, rođene na istome mjestu, na ovome Izvanrednome generalnom kapitulu, za sva naša bratstva budu poticaj na hod „ad gentes“, na izlaz u „postojeće periferije“, prema „zajedničkom domu“ stvorenog bića, kako nas ohrabruje papa Franjo. Nadasve re-forma našeg života, kako bismo kao franjevci konventulci  što autentičnije prionuli  uz Gospodina Isusa, služili Crkvi i svijetu.  Zbog toga vas mi, braća kapitularci, molimo da uzmete u ruke nove Konstitucije, kako bi postale prigoda za razmišljanje i nadasve za ponudu novog života.

Oče milosrdni, daj nam žarku snagu Duha Svetoga da mognemo slijediti stope tvojega Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao što je učinio brat Franjo i njegovo bratstvo, obnavljanjem i oživljavanjem muke njegova nasljedovanja. Daj nam da ti zahvaljujemo i služimo u velikoj poniznosti, svaki dan i na svakome mjestu, da bismo na kraju stigli k tebi, Previšnji, svemogući i dobri, suobličeni Tvojem Sinu, i tako te slavili u vječnosti (usp. FI 233, 263).

Prati nas i dalje, sveti oče Franjo, na putovima vremena, kako bismo kao Mala braća konventualci danas živjeli Evanđelje.

Nemi-Rim, 26. kolovoza 2018.

BRAĆA 201. IZVANREDNOGA GENERALNOG KAPITULA