VINKOVCI – Svoga zaštitnika sv. Antuna Padovanskog proslavio je u ponedjeljak 13. lipnja istoimeni samostan u Vinkovcima koji se nalazi na području središnje vinkovačke župe sv. Euzebija i Poliona. Već od ranih jutarnjih sati u to malo vinkovačko svetište sv. Antuna, drago srcu mnogih vjernika, unatoč jakoj kiši, dolazilo je na tisuće hodočasnika sa svih strana koji su se ispovijedali, pričešćivali i činili svoje zavjete. „U ovo malo svetište, za koje biskup kaže da je ispovjedaonica Vinkovaca i okolice, ja volim kazati, da je ovo mala Padova ili mali Vatikan. Ima hodočasnika i štovatelja od Bogdanovaca do Bošnjaka, od Tovarnika do Mikanovaca i svaki je dan prilika za čestitu svetu ispovijed, za velike milosti i obraćenje“, rekao je domaći gvardijan o. Martin Dretvić.

Blagdanske su mise služene od ranih jutarnjih sati do navečer. Predvoditelji misnih slavlja i propovjednici bili su: domaći gvardijan o. Martin Dretvić, o. Bernardin Filinić OFM. Conv. iz domaćeg samostana, župni vikar župe sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima vlč. Marko Martić, župnik župe sv. Vinka Pallottija u Vinkovcima o. Ilija Sudar, gvardijan i župnik župe Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima o. Željko Klarić, župnik župe sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima mons. Tadija Pranjić, provincijski promicatelj za duhovna zvanja o. Tomislav Cvetko, privremeni župnik župe Presvetog Srca Isusova u Vinkovcima i župnik župe Bl. A. Stepinca u Vinkovcima vlč. Krešimir Aračić i o. župnik župe sv. Josipa Radnika u Vukovaru o. Vjenceslav Janjić.

Na misi koju je predvodio i propovijedao o. Janjić koncelebrirali su o. Martin Dretvić i o. Jeronim Vulić. Na početku misnoga slavlja predvoditelj je rekao kako se velikana naše vjere sv. Antuna Padovanskog u Slavoniji časti na poseban način. Propovijed je započeo s Buridanovim magarcem. Naime, neki je magarac stajao između dva stoga sijena, s lijeve strane bio je stog sijena i kanta s vodom, isto tako i s desne strane. Magarac je stajao u sredini i nije se mogao nikako odlučiti na koju će stranu okrenuti. Buridan kaže kako je u tom svom razmišljanju, neodlučnosti magarac uginuo i gladan i žedan. Mi i kao ljudi i kao kršćani prepoznajemo se u ovom Buridanovu poučku. Naime, gledajući svjetonazorski, svijet je već odavno podijeljen na one koji vjeruju u Bogu – teisti, oni koji vjeruju u jednoga Boga – monoteisti, s druge strane postoje oni koji tvrde da ne vjeruju – ateisti, a zahvaljujući Buridanu postoji još jedan svjetonazor, a to je neodlučnost, indiferentnost. „Kažu da je danas indiferentnost, kad je u pitanju naša sveta vjera, zapravo glavni uzrok zašto mi u svojoj vjeri ne doživljavamo već ovdje na Zemlji Božje darove koje nam je Bog ostavio po Isusu Kristu u sakramentima, u našim svetcima, u Bibliji, itd. Jedan od takvih pozitivnih primjera je sv. Antun. Umjetnici slikaju sv. Antuna i prave kip tako da u ruci drži dijete Isusa. Ispod djeteta nalazi se Biblija, a isto tako u drugoj ruci sv. Antun drži ljiljan. Reklo bi se da je to najkraći opis života i djela sv. Antuna. Sv. Antun nas upućuje u svojim propovijedima, naučavanjima koga nam je slijediti. Slijediti nam je Isusa Krista“, rekao je o. Janjić. Istaknuo je: „Mi smo se skupili u Kristovo ime da molimo zagovor sv. Antuna u svojim potrebama, ali isto tako da nam sv. Antun da one milosti koje on najviše dijeli i zato je on svetac čitavoga svijeta.“ Sv. Antun se u svojim propovijedima, koje su bile žustre, nabijene evanđeoskom porukom, borio protiv krivovjerja. O. Janjić je protumačio bludnju. „To znači krivi nauk, zabluda. Živimo u podijeljenom svijetu, podijeljenom društvu, u vremenu koje nije nimalo, rekao bih, onako kako je želio stvoriti svojim propovijedanjem sv. Antun. I zato danas svaki od nas trebao bi donijeti jednu čvrstu odluku. Moramo raskinuti savez sa Sotonom, sa svim krivim ideologijama, zabludama u koje nas vode mnogi filozofi, neki ljudi, neki pokreti koji nas odvode od Boga, koji žele neku svoju nauku, svog novog boga. Naše hrvatsko društvo je puno takvih pokreta i pojedinaca koji se bore zdušno protiv naše svete vjere i zato ovdje želim ispitati savjest svih nas. Mi Hrvati se izjašnjavamo kod popisa pučanstva, bilo je tako i 2011., 84,28 posto da smo katolicima. Gdje se to vidi da smo mi katolički narod? Gdje se to vidi da smo drukčiji od onih koji tamo marširaju i koji ruše planove koje Bog ima s Čovjekom? Oni su uvjereni u tome da je to pravi put i da je to jedino najbolji svjetonazor. Mi kršćani šutimo, a grčka poslovica kaže: Tko šuti, čini se da pristaje. Mi ne smijemo, mi ne možemo šutjeti jer tko šuti odobrava. Zato sam pobornik jednoga vatrenoga kršćanstva, kršćanstva kojega je propovijedao sv. Antun, koji nikome nije podilazio, koji je rekao, kako naš narod kaže: Popu pop, a bobu bob. Moramo se odlučiti ili ćemo biti Božji ili ćemo biti vražji narod. Ne možemo gledati kako nam netko ruši poklad naše svete vjere i zato nas sv. Anto poziva u svojim propovijedima svojim primjerom da slijedimo put Isusa Krista i to je jedini pravi put, drugoga puta nema“, rekao je o. Janjić. Istaknuo je kako su ovo milosni dani: blagdan sv. Antuna kojem su prethodile devetnice, trodnevnice i trinaest utoraka sv. Antunu i poručio: „To su izvrsne prilike da se vratimo Bogu. Kratko sam vrijeme ovdje sjedio kao ispovjednik. Koliko je problema, križeva, poteškoća u vašim obiteljima. Poprimili smo i preuzeli neke običaje koje gledamo u sapunicama i prihvatili kao normalne. Danas je in imati dvije-tri žene ili žena da ima dva-tri prijatelja, živi u braku, ali brak se ne poštuje, ne poštuje se bračna čistoća, tražimo neka olakšanja i umjesto da smo sretniji u tome što tražimo jer nam drugi kažu da je to bolje, mi smo nesretniji. I toliko sam ovdje u tom kratkom vremenu vidio prostora za duhovno djelovanje. Mi nismo materijalno siromašni, mi smo duhovno siromašni. Nama trebaju duhovne obnove, ovdje treba raditi i raditi, nuditi ljudima duhovne razgovore. Mi smo Hrvati duhovno gledano gladni i žedni jer se nismo opredijelili za Boga, za Božju stranu, za Isusa, za sakramente. Nekako podržavamo sedam glavnih grijeha.“ Sv. Antun u svojoj ruci drži i ljiljan. Propovjednik se zapitao: „Tko danas govori o čistoći redovničkoj, obiteljskoj, mladenačkoj. Danas je to staromodno. Zna se da već s 13 godina dječaci i djevojčice imaju odnose. To nitko ne ispovijeda. Lažni proroci su nas naučili, u sapunicama smo vidjeli i prihvatili smo to zdravo za gotovo, moj hrvatski narod, moj katolički narod, moj vjernički narod, kao da tu grijeha uopće nema.“ U propovijedi je, među ostalim, naveo Divu Grabovčevu kao primjer djevičanstva, mučenicu čistoće, potom majke srednje Bosne koje su svojim kćerima istetovirale križ na čelu i rukama križ i rekle da ih Turčin može otet, ali kad se pogledaju u ogledalo da ne zaborave što joj je majka rekla, koju su vjeru usisale s majčinim mlijekom, da se sjeti katoličke vjere, da se ne preda i ne poda nikome i da čuva svoje djevičanstvo. „Takvih primjera trebamo, ne sapunice koje svaki dan gledamo“, poručuje o. Janjić i nastavlja. „Nemojmo se povoditi za onima koji kuhaju na vodu, koji zavode našu djecu. Djeca nose njihova imena, prezimena, pjesme slušaju. Sve je to voda, moramo slijediti primjer sv. Antuna, primjer čvrstoće u vjeri.“ Spomenuo je propovjednik i Baracka Obamu koji se u predizbornoj kampanji za drugi predsjednički mandat borio pod sloganom „Mi možemo, mi moramo promijeniti svijet“ i dobio izbore. Na kraju je o. Janjić poručio: „Dragi moji Vinkovčani, draga braćo i sestre, Hrvati i Hrvatice, vrijeme je da se borimo za krst časni i slobodu zlatnu. Neka tako bude.”

Tijekom proslave Antunova molitvu blagoslova djece i ljiljana predvodili su o. Tomislav Cvetko i o. Željko Klarić. Svečev kip je bio izložen u sredini kapelice vjernicima na štovanje dok su mise slavljene u samostanskom dvorištu, a pjevanja su predvodili zborovi vinkovačkih župa. Domaći gvardijan je svima koji nose ime sv. Antuna čestitao sretan i blagoslovljen imendan i poručio: „Pokušajmo se učiti odnosno vratiti svetoj katoličkoj tradiciji – slaviti imendane. Lijepo je slaviti rođendan i Bogu zahvaliti zato što smo rođeni i zato što su se majka i otac smilovali da nas donesu na ovaj svijet, ali za imendan imamo svoje zaštitnike koji će nas pratiti u životu.“ Trodnevnicu su od petka 10. do nedjelje 12. lipnja predvodili: gvardijan i župnik župe Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima o. Željko Klarić, vikar samostana Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima o. Ilija Miškić i provincijski promicatelj za duhovna zvanja o. Tomislav Cvetko.

Tekst i foto: Snježana Kraljević